Sufjan Sevri priča: – Dok sam obilazio oko Kabe primjetih čovjeka koji kad bi god napravio koji korak svaki put bi učio salavat na Muhammeda a.s. Ja mu priđoh i rekoh:
– O čovječe! Ti si ostavio i tesbih i tekbir i tehlil (riječi: Subhanallah, Allahu ekber i La ilahe illallah), a samo donosiš salavate na Alejhisselama. Sigurno za to imaš neki valjan razlog?
Kada me taj čovjek upita ko sam ja, i pošto mu se predstavih, on reče:
– Da nisi stranac ne bih ti ispričao svoj slučaj niti bih ti odao svoju tajnu…
Onda čovjek nastavi pričati: – Išao sam sa svojim ocem na hadž, i u putu moj otac umrije a lice mu potpuno pocrni. Ja prekrijem njegovo lice i počnem iščekivati da neko naiđe kako bi mi pomogao oko ukopavanja mog oca. Tako dođe i noć, a ja zaspah i u snu vidjeh nekog čovjeka od kojeg nikad nisam ljepšeg vidio, niti ljepšu odjeću na nekom, niti ugodnijeg mirisa ikad osjetih. Čovjek dođe do mog umrlog oca i otkri njegovo lice pa ga dodirnu svojom rukom, a lice mog oca dobi finu bijelu boju. Kada čovjek krenu ja ga uhvatih za kraj odjeće i upitah:
– O robe Allahov! Ko si ti kada si u ovoj tuđini došao da sa Allahovom milošću učiniš da ovaj moj otac ovako lijepo izgleda?
Nepoznati čovjek odgovori: – Zar me ne prepoznaješ? Ja sam Muhammed sin Abdullahov, Allahov poslanik. Iako je tvoj otac bio griješnik, on je mnogo učio salavat na mene, i pošto ga je zadesilo to što si vidio zamolio je Allaha za pomoć a mene za šefa’at, zagovor kod Allaha. Zbog toga sam ja odmah i došao jer ja pomažem svima onima koji mnogo salavat uče.
Na kraju čovjek reče: – Kada sam se ja probudio vidjeh da je lice moga oca bijelo, i od tada i ja stalno učim salavat na Muhammeda alejhisselam.
ALLAHUMME SALLI ALA MUHAMMEDIN VE ALA ALI MUHAMMED
